Perikarditis

Zvukovi prigušeni u hipertenziji. Untitled Document

Dresslerov sindrom nakon IM Lijekovi npr. Mycobacterium avium, M. Najvažniji fizikalni nalaz je trifazičko ili sistoličko i dijastoličko prekordijalno trenje.

No ipak, trenje je često intermitentno i nepostojano, može biti izraženo samo u sistoli ili, nešto rjeđe, samo u dijastoli. Veća količina perikardne tekućine može prigušiti srčane zvukovi prigušeni u hipertenziji, povećati područje srčane mukline i promijeniti izgled srčane siluete. Kada se sumnja na akutni perikarditis, ponekad je potrebna hospitalizacija zbog inicijalne obrade.

hipertenzije i konjak droga tretman hipertenzije u mladih muškaraca

Ako postoje znakovi ili simptomi povišenog tlaka u desnom srcu, tamponade, ili ako RTG snimka pokazuje uvećanu srčanu silueta, mora se učiniti i UZV srca, kako bi se potvrdio ili isključio perikardni izljev, te poremećaj punjenja srčanih šupljina. Laboratorijske pretrage mogu otkriti leukocitozu i ubrzanu SE, ali to su nespecifični nalazi. Slika 78—1. Akutni perikarditis: EKG, Stadij 1. Elevacija J točke, osim u odvodima aVR i V1.

Izraženost se može utvrditi određivanjem razine aktivnosti koja dovodi do dispneje odnosno, dispneja pri mirovanju je izraženija samo od dispneje pri penjanju stubama. U bolesnika s osnovnom razinom dispneje, liječnik treba zabilježiti koliko se ona promijenila od bolesnikovog uobičajenog stanja. Osvrtom na druge organske sustave treba tražiti simptome mogućih uzroka, uključujući bol ili pritisak u prsištu plućna embolija [PE], miokardijalna ishemija, pneumonija ; statički edem, zvukovi prigušeni u hipertenziji i paroksizmalnu noćnu dispneju zatajenje srcavrućicu, tresavicu, kašalj i stvaranje sputuma pneumonija ; stolice crne poput katrana ili obilnu menstruaciju skriveno krvarenje koje može izazvati anemiju te mršavljenje zvukovi prigušeni u hipertenziji noćno znojenje rak ili kronična infekcija pluća. Ranija anamneza treba obuhvatiti bolesti za koje se zna da izazivaju dispneju, uključujući astmu, KOBP i bolesti srca, kao i čimbenike rizika za različite etiologije: Pušenje—rak, KOPB i bolest srca Obiteljsku anamnezu, hipertenziju i visoke razine kolesterola—bolest koronarnih arterija Nedavnu imobilizaciju ili operaciju, nedavna daleka putovanja, rak ili čimbenike rizika za njega, ili skriveni rak, prethodnu ili obiteljsku anamnezu zgrušavanja krvi, trudnoću, primjenu oralnih kontraceptiva, bol u potkoljenici, oticanje nogu i poznatu duboku vensku trombozu DVT —PE Treba ispitati o profesionalnom izlaganju štetnim tvarima npr. Pregled se usmjerava na kardiovaskularni sustav i pluća.

T—valovi su uredni. Poremećaji PR—segmenta obično izostaju u jednom odvodu ovdje u aVL. Dijagnoza počiva na tipičnom kliničkom nalazu i patološkim promjenama u EKG—u.

Pojavljuje se i elevacija ST—segmenta u 2—3 standardna odvoda, ali se s vremenom vraća u normalu. Može se naći i depresija PR—segmenta. Nakon nekoliko dana, ili duže, T—valovi mogu postati aplanirani, a zatim i negativni u cijelom EKG—u, osim u odvodu aVR; inverzija T—vala se javlja nakon povratka ST—segmenta u normalu zvukovi prigušeni u hipertenziji tako se razlikuje od oblika akutne ishemije ili IM.

Bol od akutnog perikarditisa može sličiti boli od akutnog IM ili plućnog infarkta, te su ponekad potrebne dodatne pretrage serumski srčani biljezi, scintigrafija plućaosobito ako su anamneza i nalaz EKG—a nespecifični za perikarditis. Postinfarktni sindrom, te sindrom nakon perikardiotomije teško je otkriti a moraju se razlučiti od nedavnog IM, plućne embolije i postoperativne infekcije perikarda.

Bol, perikardno trenje i vrućica, koja se javlja od 2 tjedna do nekoliko mjeseci nakon kirurškog zahvata i brzo se povlači nakon primjene acetilsalicilne kiseline ASKNSAR ili kortikosteroida, potkrepljuje dijagnozu.

Perikardni izljev: Perikardni izljev je često bezbolan, ali ako se razvije u sklopu akutnog perikarditisa bolesnik se može tužiti na bolove. Srčani tonovi su u pravilu prigušeni. Može biti čujno perikardno trenje.

Kod velikih izljeva, kompresija baze lijevoga pluća smanjuje šum disanja čuje se blizu lijeve skapule i proizvodi krepitacije. Arterijski puls, jugularni venski puls i arterijski krvni tlak su normalni osim ako ne poraste intraperikardni tlak i izazove tamponadu.

grupa zdravlje je hipertenzija hipertenzija se na desnoj strani

Kod postinfarktnog sindroma miokarda, uz perikardni izljev može se javiti i vrućica, perikardno trenje, izljev, podražaje pleure, pleuralni izljev i bolovi u zglobovima.

Ovaj sindrom se javlja između 10 dana i 2 mjeseca nakon infarkta miokarda. Obično je blag, ali može biti i težak. Ponekad, nakon akutnog IM dolazi do rupture srčanog mišića, uzrokujući hemoperikard i tamponadu, najčešće zvukovi prigušeni u hipertenziji dana nakon infarkta, a češće u žena.

Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkih nalaza, a često se na nju posumnja nakon nalaza uvećane srčane sjene na RTG—u srca i pluća.

Kod velikih, kroničnih izljeva, u EKG—u se mogu naći električne oscilacije alternans. UZV srca ima dobru senzitivnost i specifičnosti što se tiče otkrivanja perikardnog izljeva. Ostali bolesnici moraju proći daljnju obradu, kako bi se točno utvrdila etiologija bolesti. Tamponada srca: Klinički nalazi su slični onima u kardiogenom šoku: smanjen minutni volumen, nizak sistemski arterijski tlak, tahikardija, zaduha.

Vratne vene su značajno proširene. Kod uznapredovalih slučajeva, puls može nestati u inspiriju. Ipak, paradoksalni puls se može javiti i kod KOPB—a, astme, plućne embolije, infarkta desne klijetke i nekardiogenog šoka. Srčani tonovi su prigušeni, osim ako je izljev malen. Mikrovoltaža i električne oscilacije alternans u EKG—u upućuju na tamponadu srca, ali ovi nalazi nemaju senzitivnost ni specifičnost.

Ako se sumnja na tamponadu, potrebno je učiniti UZV srca, osim ako i kratka odgoda može biti opasna po život. U tom je slučaju indicirana hitna perikardiocenteza, koja predstavlja i dijagnostički i terapijski zahvat. UZV srca dijagnozu postavlja na osnovi varijacija zvukovi prigušeni u hipertenziji i venskih protoka tijekom disanja, te kompresije i kolapsa desne strane srca uz postojeći perikardni izljev.

Ako se sumnja na tamponadu, može se učiniti i kateterizacija desnog srca Swan—Ganzov kateter. Zabilježi se izostanak ranog pada dijastoličkog protoka u ventrikulskom tlaku.

Spomenka Tomek-Roksandić, dr. Nije lako odrediti životnu dobnu granicu od koje se sa sigurnošću može odgovoriti kada u čovjeka nastupa starost.

U krivulji atrijskog tlaka, x krivulja je očuvana a y krivulja nestaje. Konstriktivni perikarditis: Fibroza ili kalcifikacije perikarda rijetko uzrokuju simptome osim ako se ne razvije konstriktivni perikarditis. Jedini rani znakovi mogu biti povišen ventrikulski dijastolički tlak, atrijski plućni i sistemski venski tlakovi. Simptomi i znakovi periferne venske kongestije npr. Ovaj zvuk nastaje zbog iznenadnog usporavanja dijastoličkog punjenja ventrikula rigidnim perikardom.

Sistolička funkcija ventrikula je obično očuvana prati se ejekcijska frakcija. Dugotrajniji porast pulmonalnog venskog tlaka dovodi do zaduhe naročito u naporu i ortopneje. Umor može biti izrazit. Izražena je distenzija vratnih vena uz povećanje venskoga tlaka u inspiriju Kussmaulov znaka koji nestaje u tamponadi.

Perikarditis

Paradoksalni puls je rijedak, i najčešće nije tako težak kao u tamponadi. Nema plućne kongestije, osim ako se ne razvije teška konstrikcija lijeve klijetke. Zbog restrikcije punjenja ventrikula, bilježenje tlakova u ventrikulu u ranoj dijastoli, pokazat će nagli pad iza kojeg slijedi plato slično znaku drugog korijena.

Rijetko je potrebna biopsija desnog srca, kako bi se isključila restriktivna kardiomiopatija. EKG promjene su nespecifične. Česta je mikrovoltaža uz nespecifične promjene T—valova. Postranične RTG snimke prsnoga koša najbolje prikazuju perikardne kalcifikacije, ali je nalaz nespecifičan. Ultrasonografske promjene su isto tako nespecifične.

Kad su tlakovi punjenja u desnom i lijevom ventrikulu jednako povišeni, Doppler ehokardiografija može razlučiti konstriktivni perikarditis od restriktivne kardiomiopatije.

  1. Untitled Document
  2. Liječnik na hipertenziju mišljenja
  3. MSD priručnik dijagnostike i terapije: Perikarditis
  4. Сьюзан наклонилась к Дэвиду и шепнула ему на ухо: - Доктор.

  5. MSD priručnik simptoma bolesti: Dispneja
  6. Атомный вес! - возбужденно воскликнул Джабба.

  7. ГЛАВА 40 Стоя у двери Третьего узла, Чатрукьян с безумным видом отчаянно пытался убедить Хейла в том, что с «ТРАНСТЕКСТОМ» стряслась беда.

  8. Hipertenzija je kronična bolest ili ne

Brzina trikuspidalnog protoka u inspiriju se povećava puno više od normale u konstriktivnom perikarditisu, ali ne i u restriktivnoj kardiomiopatiji. Kad jako povećan tlak u lijevom atriju ometa respiratorne varijacije u transvalvularnim brzinama protoka, može pomoći određivanje brzine tkivnoga protoka na mitralnom prstenu. Kateterizacija srca se radi, ako klinički i ehokardiografski nalazi upućuju na konstriktivni perikarditis.

Ona pomaže potvrditi i zvukovi prigušeni u hipertenziji abnormalnu hemodinamiku koja definira konstriktivni perikarditis: srednji plućni arterijski tlak plućni kapilarni tlakplućni arterijski dijastolički tlak, teledijastolički tlak desnog ventrikula i srednji tlak desnog atrija iznose između 10 i 30 mmHg.

Sistolički tlakovi plućne arterije i desnog ventrikula su normalni ili umjereno povišeni, tako da su tlakovi pulsa niži. U krivulji atrijskog tlaka, x— i y—val su tipično naglašeni, u krivuljama ventrikulskih tlakova, dijastolički val se bilježi u vrijeme brzog punjenja ventrikula. Ove se promjene gotovo uvijek nađu uz značajan konstriktivni perikarditis. Kad je jednak pulmonalni kapilarni tlak i srednji arterijski tlak desnog atrija, a bilježi se i rani dijastolički val u krivulji ventrikulskoga tlaka, zajedno s izraženim x— i y—valovima u krivulji tlaka desnoga atrija, mora se posumnjati i na restriktivnu kardiomiopatiju i na konstriktivni perikarditis.

Takva zadebljanja zajedno s tipičnim hemodinamskim promjenama mogu potvrditi dijagnozu konstriktivnog perikarditisa. Ako se ne vidi perikardno zadebljanje ili izljev, dijagnoza restriktivne kardiomiopatije je vjerojatna, ali ne i dokazana. Dijagnosticiranje uzroka: Nakon dijagnosticiranja perikarditisa, potrebno je učiniti pretrage koje će otkriti etiologiju i učinak na srčanu funkciju. U zvukovi prigušeni u hipertenziji pacijenta, koji do tada nije bio bolestan, a koji ima simptome virusne infekcije i perikarditis, obično nije potrebna široka obrada.

Zvukovi prigušeni u hipertenziji virusnog od idiopatskog perikarditisa je teško, skupo i općenito od malog praktičnog značaja. Biopsija perikarda ili aspiracija perikardne tekućine može biti potrebna kako bi se utvrdila dijagnoza.

Direktni mikroskopski preparat i kultura perikardne tekućine pomaže identificirati uzročnike. Potreban je i citološki pregled uzorka, radi otkrivanja malignih stanica.

Potpuna drenaža novootkrivenog perikardnog izljeva nije nužna za dijagnozu. Izbor između perikardiocenteze iglom ili kirurške drenaže ovisi o mogućnostima ustanove i iskustvu liječnika, etiologije izljeva, potrebe za dijagnostičkim uzorcima tkiva, te o prognozi bolesnika. Kirurška drenaža je najbolji izbor hipertenzija iz crijeva slučaju tamponade zvukovi prigušeni u hipertenziji, uz nejasnu etiologiju.

Osim mikrobiološke kulture i citologije, mogu se učiniti i drugi laboratorijski testovi perikardne tekućine, no oni su nespecifični. Ponekad je moguće postaviti specifičnu dijagnozu, koristeći nove vizualne, citološke i imunološke analize tekućine dobivene pomoću perikardioskopske biopsije. Kateterizacija srca pomaže kod procjene perikarditisa i utvrđivanju uzroka reducirane srčane funkcije. Metastaze može otkriti CT ili MR, iako je ehokardiografija obično dovoljna metoda.

Druge pretrage su KKS, reaktanti akutne faze upale, rutinski biokemijski parametri, mikrobiološke kulture, autoimuni testovi, testovi na HIV, testovi na histoplazmozu u endemskim područjimaneutralizirajuća antitijela na coxsackie viruse, virus influence i echovirus.

Liječenje Preporučljiva je hospitalizacija zbog praćenja bolesnikovog stanja i mogućih komplikacija.

FIZIKALNI PREGLED

Treba ukinuti lijekove koji mogu biti uzrok bolesti npr. Kod tamponade srca treba učiniti hitnu perikardiocentezu vidi SL. Intenzitet terapije ovisi o stupnju bolesnikovih tegoba. Jaka bol može zahtijevati terapiju opioidima i kortikosteroidima npr. Kortikosteroidi su osobito učinkoviti u akutnom perikarditisu koji se javlja u sklopu uremije ili sistemske bolesti vezivnog tkiva. Antikoagulansi su obično kontraindicirani u akutnom perikarditisu, jer mogu zvukovi prigušeni u hipertenziji intraperikardno krvarenje pa čak i fatalnu tamponadu; ipak mogu se dati u ranom perikarditisu nakon zvukovi prigušeni u hipertenziji infarkta miokarda.

Resekcija perikarda rijetko je potrebna. Infekcije se liječe specifičnim antibioticima.

Ponekad zvukovi prigušeni u hipertenziji potrebna potpuna drenaža perikardnog izljeva. Kod postinfraktnog sindroma zvukovi prigušeni u hipertenziji i nakon perikardiomiotomije, te kod idiopatskog perikarditisa, antibiotici nisu indicirani.

Zvukovi prigušeni u hipertenziji i izljev mogu se kontrolirati punom dozom NSAR. Ako je odgovor zadovoljavajući, doza se postupno smanjuje a lijek se može izostaviti nakon 7—14 dana. No, ponekad liječenje mora trajati više mjeseci. Za perikarditis u sklopu reumatske groznice, sistemske bolesti vezivnog tkiva ili kad je uzrok tumor, terapija je usmjerena na osnovnu bolest.

Osim u hitnim slučajevima npr. Ako je moguće, treba biti nazočan kardiolog ili torakalni kirurg. Oprema za reanimaciju mora biti pri ruci.

Parenteralna sedacija je poželjna npr. Bolesnik mora biti u ležećem položaju, s glavom podignutom 30° od podloge. U aseptičkim uvjetima, koža i potkožno tkivo se infiltrira lidokainom.

Igla od 75 mm pričvrsti se preko trokrakog nastavka na 30— ili 50— mililitarsku špricu. U perikardnu šupljinu se može ući kroz desni ili lijevi ksifokostalni kut, ili uz vrh ksifoidnog nastavka iglom usmjerenom prema gore i unutra, više uz torakalnu stijenku.

hipertenzija u ranim fazama hipertenzija i povećana brzina

Iglom se ulazi uz stalnu aspiraciju.